Priča o adidas runnersima VI.

01. 12. 2017.

Nikada nisam bio trkač. Trčanje mi je bila dosadna aktivnost i oduvijek sam vježbao jedino treninge snage tako da se rezultati brzo vide 🙂 Isto tako sam specijalac i vježbanje je za mene samostalna aktivnost. Imaš svojih sat vremena koje odvojiš i baviš se samo SOBOM. Dugo mi je trebalo dok nisam shvatio da i u grupi odvajaš to isto vrijeme i radiš na sebi samo je daleko zabavnije i lakše.

adidas runnersi izgledali su kao izazov, trkački i socijalni. Iako imam snage u nogama i znam da mogu trčati, sve dok nisam isprobao te iste noge na većoj dužini i uključio glavu zapravo nisam znao gdje sam. Tu se trčanje u adidas runnersima pokazalo kao onaj „boost“ energije koji ti treba baš u pravom trenutku. Onom trenutku kad si na 17-tom kilometru polumaratona, sve boli i pitaš sam sebe: “Što mi je ovo trebalo?”, a onda odjednom čuješ poznati glas kako govori: “Ajde možeš ti to, cilj je blizu svi smo tu!”. To je za mene bio glas trenera u Runnersima koji mi je pokazao što i koliko mogu, a mogu daleko više nego što sam pokazivao prije nekoliko mjeseci kada sam prvi puta došao na treninge.

Sada je trčanje i druženje s ekipom postala norma, dio tjedna koji ne propuštam, sastavni dio života. Time sam u potpunosti srušio svoju tezu kako treba vježbati sam i kako je to najučinkovitiji način. Nije, eto rekao sam! Guramo jedni druge na svakom treningu i veselimo se kada osoba do nas pomakne svoje granice kao da smo ih i sami pomaknuli.

Zašto? Zato što jedan dio tog uspjeha ide svima nama u adidas Runnersima. Trenerima koji nas svaki trening besprijekorno uvode u svijet trčanja, Mariji koja nam svake srijede uzme posljednji atom snage koji imamo u tijelu, a zatim nam se sve to vrati deseterostruko, drugim trkačima jer su tu kad je teško, jer imaju iste borbe u glavi kao i ti i ne srame se to izreći na glas. Zato što smo mi adidas Runnersi i znamo koliko je potpora i zajedništvo važno za uspjeh pojedinca, kakvom god se aktivnošću bavili.

Filip Gvardijan