Priča o adidas runnersima IV.

22. 11. 2017.

Mislim da je sve počelo ljetos objavom na Facebook-u koja mi je iskočila i zainteresirala me…

Ali moram se malo vratit unatrag, moje trčanje počinje prije skoro 2 godine kad sam htio unaprijediti muay thai treninge na koje sam tada išao.

Trčao sam uglavnom solo kad bi stigao i to po Maksimiru (nikad u nekoj od trkačkih škola), ali bio sam dosta zadovoljan s napretkom i rezultatima te nakon otrčanog Zagrebačkog noćnog cenera 2016., već sam u glavi, a vjerujem i nogama bio spreman za svoj prvi polumaraton i prijavio se za proljetni Zagrebački polumaraton.

Nažalost početkom godine me zadesila ozljeda leđa koja me izbacila iz bilo kakvog treninga skoro pola godine…

Taman u vrijeme kad sam opet počeo trčati, dogodio se adidas runners, tj. početak istog, te sam ovaj put odlučio trenirati u „kontroliranim uvjetima“ kako bi spriječio ponavljanje ozljeda, a i to će biti jedno novo pozitivno iskustvo za mene.

Treninzi su počeli taman u vrijeme kad sam ja bio na godišnjem na moru. Ali nema veze, razmišljao sam kad se vratim u Zagreb (žena i klinci ostaju na moru), ostaje mi opcija ili svaki dan ići van i cugat ili ganjat treninge. Kako je grad ljeti pust ja sam naravski ganjao treninge i već počeo razmišljati o Ljubljani i i dalje svom prvom polumaratonu.

U međuvremenu sam kolegu s posla upoznao s adidas runners i splićo se naravno navukao isti tren.

Nažalost, sredinom kolovoza sam obnovio ozljedu leđa tako da sam bio opet out…

Ali ovaj put sam u konzultaciji s trenerima adidas runners-a i nakon njihovih uvjeravanja da ću isto uspješno sanirat odlučio ozljedu rješavati mnogo studioznije i ozbiljnije s njihovom pomoći što je moje stanje leđa i zahtijevalo. Trener Igor me praktički vratio u normalan život nakon mjesec dana te sam se uz vježbe i njegove upute lagano vratio trčanju nakon dva mjeseca, jer naravno novi Zagrebački noćni cener je pred vratima, kad je već Ljubljana otpala.

Kako nisam još bio „pravi“ planirao sam ZG cener odraditi laganini, ali naravno utrka te povuče, a i skroz dobro sam se osjećao. Nažalost pred kraj utrke sam iskrenuo nogu na tračnicama i pao, ali ipak  uspio završiti utrku i to čak minutu brže nego godinu ranije?!!

U zglobu na sreću nije ništa puklo, natekao je kao buhtla te i dalje šepam, ali nema veze, isplatilo se sve, te se već veselim novim stazama i trenizima čim mi noga dozvoli.

Naravno da je (moj i dalje prvi) polumaraton već prijavljen, ovaj put Du Motion – Runners´Day Dubrovnik 2018. krajem travnja.

U nadi i vjeri da će me konačno ozljede zaobić, vidimo se na stazi…SAMO JAKO